„Utopije se ponekad čine mnogo ostvarljivijim nego što se to nekad vjerovalo.
A mi smo sada pred mnogo tjeskobnijim pitanjem: kako izbjeći njihovo konačno ostvarenje?
…Utopije su ostvarljive. Život korača prema utopijama. I možda će započeti novi vijek, vijek u kojem će intelektualci i obrazovni sloj sanjariti o tome kako da izbjegnu utopije i vrate se društvu lišenom utopija, manje savršenom i slobodnijem.“
Nikola Berdief
Poput prvih koraka, i kada postane teško, ne stajemo jer izbora nemamo. Nismo savršeni, tako daleko od utopije koračamo, ali ako samo krenemo ka boljem, niko ne može sporiti da utopiju ne možemo zaživjeti.
Jedan od velikih problema planete Zemlje, a koji ujedno utječe na sve nas jeste globalno zagrijavanje. Danas, kada ovaj problem zauzima važnije mjesto u našim životima, naučnici se pitaju kako, pomoću kojih mjera predostrožnosti možemo zaštititi Zemlju, a i sami sebe.Jedan od najvećih uzročnika globalnom zagrijavanju jeste plastika koja se, nažalost danas koristi mnogo više nego prije, jer danas težimo drugim vrijednostima, a kvaliteta života i zaštita okoliša nisu jedne od tih vrijednosti. Korištenjem plastičnog, stvara se ogroman otpad koji se manifestuje na mnogo načina i zbog korištenja istog dolazi do ogromnog problema za okoliš. Plastika pripada polimerima, a sastoji se od organo-kalajnih jedinjenja koja su veoma toksična kako za čovjeka tako i za Zemlju, a usto, za proizvodnju plastike se upotrebljavaju brojnih aditivi i pigmenti za boje koj su također štetni. Naučnici smatraju da je potrebno približno 200 i više godina da bi se plastika razgradila, stoga, to predstavlja više od dva stoljeća razgrađivanja i u isto vrijeme i nanošenja ogromne štete Zemlji.
Žan Žak Ruso je rekao da ćemo (mi, ljudi) propasti ukoliko zaboravimo da Zemlja nije ničija, a mislim da mi to i zaboravljamo, zaboravljamo da smo dužni štiti Majku prirodu uime svih živih bića koja su dio Planete. Mi zaboravljamo da priroda kažnjava, zaboravljamo da se ništa ne dešava slučajno i da priroda uzvratiti mora, a priroda kao i svako živo biće želi pažnju, do koje sigurno neće doći usljed intenzivnog korištenja plastike jer to nije ono što Zemlja želi. Procjenjuje se da se širom svijeta svake godine upotrijebi 500 milijardi komada plastičnih vrećica. Neshvatljivo je da godišnje umire milion ptica i 100 000 morskih sisavaca zamjenjujući plastiku za hranu.
Moramo priznati, bili mi svjesni toga ili ne, da svi koristimo plastiku, ona je postala značajna za naš život, ali vjerujem da nije značajnija od zraka koji dišemo i tla po kojemu gazimo, vjerujem da plastika nije značajnija od prirode i svega što ista daje.
Promjene su nužne jer Zemlja iste i treba, stoga, potrebno je probuditi svijest svih stanovnika ove Planete o nužnosti reciklaže i manjem korištenju plastike, u suprotnom sve drugo će biti naš sunovrat, stoga bi bilo fantastično da ne koristimo plastično!
„Lako je izgubiti se, teško je pronaći se,
lako je odustati, teško je razumjeti,
lako je bježati, teško je priznati.
lako je, tako je lako biti dobar, teško je biti izgubljen..“
K.K.
Ilma Garankić