U prethodnim člancima smo razmatrali uzroke klimatskih promjena i važnost hitnog reagovanja sa naše strane, jer je upravo ljudski faktor uočen kao najvažniji u izazivanju globalnog zatopljenja kroz emisiju ugljen dioksida i drugih gasova koji doprinose efektu staklene bašte. Međutim, prije nego prihvatimo navedene uzroke i ukažemo na konkretne korake koje kao pojedinci i čovječanstvo treba da uradimo, mislim da je potrebno da se osvrnemo na raširene primjedbe na zvanično objašnjenje globalnog zatopljenja, uključujući i argumente onih koji čitavu ovu priču nazivaju prevarom.
Gotovo svako ko je iole nešto čuo o globalnom zagrijavanju i klimatskim promjenama je takođe (ako ne i još više) čuo primjedbe protiv zvanične teorije. Često opredjeljivanje za jednu ili drugu stranu je zasnovano na raznim drugim razlozima a najmanje na onim koji bi trebalo da stoje iza svakog stava – a to je istraživanje i analiza raspoloživih podataka.
Stoga, hajde da razmotrimo neke od najčešćih zamjerki upućenih teoriji o antropogenom uzroku globalnog zagrijavanja.
Primjedba br. 1 – „Koje globalno zagrijavanje?!“
Drugim riječima, globalno zagrijavanje se uopšte ne dešava. Zastupnici ovakovog mišljenja će najčešće reći: „Jesi vidio kakvo je ovo ljeto nikakvo bilo, koje globalno zagrijavanje?!“ ili „Gledaj kako je danas hladno, gdje je to globalno zagrijavanje?!“
Glavni problem kod ovakvog razmišljanja je da se na osnovu jednog lokaliteta zaključuje o globalnoj pojavi, ili se na osnovu jednog dana, sedmice ili godišnjeg doba zaključuje o klimi. Dakle, prvo nam govori o vremenu, tj. trenutnim ili kratkoročnim uslovima, a klima o dugotrajnim tendencijama vremena na određenom području ili globalno.
Međutim , čak i ako gledamo lokalno bez pomoći naučnika i mjernih instrumenata, promjene u klimi možemo opaziti na osnovu posmatranja u ne tako dugom periodu vremena. Npr. u Banjaluci gdje živim je 80-ih godina svaka zima imala u prosjeku barem mjesec ili dva dana sa snježnim prekrivačem, što znači da je barem isto toliko vremena temperatura bila ispod nule. Ako bi pao snijeg, on se znao zadržavati po nekoliko sedmica. Na brdima oko grada snijega je bilo bar dva puta duže tokom zime. U godinama poslije 2000. bila je jedna jaka zima, a u svim ostalima snijeg se nije mogao zadržavati već bi se odmah topio. Dakle, ne morate biti dugovječni kao Metuzalem niti neki naučnik da biste iskusili da se klima mijenja, i to brzo.
Drugo, globalna temperatura nije nešto o čemu se lako može zavaravati. Ako mjerite temperaturu u svom mjestu svaki sat, lako ćete odrediti srednju temperaturu u toku 24 časa, a po istom principu i u toku godine. Nije problem doći do podataka iz drugih lokacija na svijetu, i ako ih imate dovoljno, nije potrebna neka teška matematika da biste izračunali srednju godišnju globalnu temperaturu, barem približno. Naravno da sa satelitima i savršenijom metodologijom mjerenja možete doći do preciznijih podataka. Ti podaci postoje i mogu se naći na internetu. Stoga se ovakve paušalne primjedbe uglavnom čuju u svakodnevnim razgovorima na ulici, dok u ozbiljnijim diskusijama niko ne osporava da se globalno zagrijavanje dešava. Ono što se osporava da je njegov uzrok djelovanje ljudi.
Primjedba br. 2 – Klima se uvijek mijenjala nezavisno od čovjeka
U nastavku ovog argumenta se kaže da je Zemlja nekad bila u ledenom dobu gdje je skoro cijela Evropa bila pod ledom, te da je temperatura znala biti i viša nego što je danas. Ovo je zaista tako. Prema onom što naučnici znaju, posljednje ledeno doba je trajalo 30.000 godina i nastalo je usljed spore promjene u Zemljinoj orbiti (objašnjenje koje dugujemo Milutinu Milankoviću). Problem je u ovome: kako možemo sporim promjenama u Zemljinoj orbiti kojima trebaju hiljade godine da nastupe objašnjavati vrlo nagle promjene u klimi koje opažamo posljednih 100 godina? Odgovor je: ne možemo. Osim toga, po Milankovićevim ciklusima, sjeverna hemisfera se već 2.000 godina nalazi u dugoročnom periodu hlađenja po stopi od 0,02 °C po stoljeću. Proces zatopljenja opažen u 20. vijeku se suprotstavlja ovom dugoročnom procesu i nadmašuje ga.
Primjedba br.3 – Krivo je Sunce
Kao što sam pomenuo u prošlom članku (Klimatske promjene i ljudski faktor), temperatura zavisi od više faktora: aktivnosti Sunca, udaljenosti planete od Sunca (tj. orbite planete) i atmosfere. Sunce naravno ima ogromnu važnost. Sunce se smatra odgovornim za period zahlađenja u Evropi i Sjevernoj Americi od 1550. do 1850. (poznat kao Malo ledeno doba).
Zagovornici ovog stava tvrde da je opaženo zagrijavanje i na drugim planetama i mjesecima u Sunčevom sistemu, a tamo sigurno nema ljudske emisije CO2 , dakle uzrok mora biti Sunce. Osim što sam lično razgovarao sa čovjekom astronomom čiji je posao da prati uslove na drugim tijelima u Sunčevom sistemu i koji je opovrgao da se takvo zatopljenje dešava, na internetu nisam našao nijedan naučni članak o tome, jedino to spominju sajtovi koje su postavili klimatski skeptici a bez referenci na konkretne izvore.
Konačno, nama ne trebaju druge planete da pratimo aktivnost Sunca, jer se intenzitet Sunčevog zračenja mjeri sa Zemlje (slika 3). Posljednjih 35 godina intenzitet Sunčevog zračenja ima blagu tendenciju opadanja, dok globalna temperatura raste. Da je Sunce najvažniji uzrok globalnog zagrijavanja, ove dvije veličine ne bi pokazivale suprotne tendencije.
Nastaviće se
